Moj prijatelj ima autizam – možemo li s djecom razgovarati o teškoćama

by sij 9, 2022

Učitelji su često „na dvije fronte“ – prva fronta je ona koju osjećaju i žude zadovoljiti, a tiče se prilagodbe i individualizacije ishoda i rada s učenicima s teškoćama. Učitelji žele uspješne učenike, a još više žele pružiti jednake mogućnosti obrazovanja svim učenicima. Druga fronta su, na žalost, ponekad izostavljeni učenici – daroviti ili onima koji je potrebno malo više, a čije potrebe učitelji ponekad izostavljaju. Čak i kada se učitelj osjeća uspješnim i osjeća kako nikoga nije zakinuo muči ga pitanje: „Osjećaju li se učenici bez teškoća zakinutima jer nemaju „povlastice“ kao učenici s teškoćama?“

Neobično je govoriti o teškoći iz pozicije povlastice. Sigurna sam kako nitko ne bi odabrao teškoću kako bi imao neke povlastice. Osim toga, kada govorimo o teškoćama teško možemo govoriti o povlasticama koje su zapravo pravo te osobe.

Obrazovanje prema jednakim mogućnostima, pravo je djeteta s teškoćama, nikako ne povlastica.

Kako bi naši učenici s teškoćama lakše ostvarivali svoja prava, a učenici bez teškoća razumjeli i prihvaćali djecu s teškoćama potrebno je pristupiti informiranju i edukaciji o osobitostima učenika s teškoćama.

Odrasli, u najboljoj namjeri i želji štite učenike od teških informacija ili stigmatizacije i ne govore o teškoći djeteta. Ali, to je pogrešno.

Kada učenicima ne damo prave informacije oni će sami „složiti svoju istinu“.

Učenici, osobito oni nižih razreda i predadolescenti, kognitivno i razvojno još ne mogu razumjeti ponašanje učiteljice, ali ni tumačiti ponašanje učenika te izvući zaključak  – „Ah, moj prijatelj ima autizam.“.

Ali zato, s druge strane  učitelji i članovi stručne službe mogu pripremiti učenike na dolazak učenika s poremećajima iz spektra autizma.

Kako s učenicima govoriti o poremećajima iz spektra autizma?

Za početak organizirajte radionice ili obradite na satu što su to poremećaji iz spektra autizma. Dobro je, za tu priliku, učenika koji ima poremećaj iz spektra autizma izdvojiti iz razreda. Neka učenik bude na individualnom učenju kod člana stručne službe ili sat planirajte ako unaprijed znate da učenika taj dan neće biti u školi. Ovo činimo jer nije ugodno govoriti o učeniku kao da ga nema, a u prvom informiranju može se tako činiti.

  • Za prigodu informiranja učenika mogu vam poslužiti slikovnice ili popularni tekstovi, ovisi o dobi učenika.
  • Jasno i bez zadrške, imenujte teškoću učenika. Informiranje neće uzrokovati stigmatizaciju i odbacivanje, šutnja sigurno hoće.
  • Pozovite učenike neka vam sami kažu koje razlike i sličnosti vide između sebe i učenika s teškoćom. Razlike i sličnosti možete napisati na ploču ili ih zalijepiti na  hamer papir.
  • Potaknite učenike na raspravu. Vodite i moderirajte raspravu kako bi ona uvažila dostojanstvo učenika iako nije u razredu.
  • Jasno i bez zadrške pojasnite učenicima osobitosti teškoće. Poučite ih pristupanju učeniku te im dajte informaciju što činiti ako učenik počne iskazivati negodovanje ili nepoželjno ponašanje.
  • Dogovorite s učenicima strategiju oko pozivanja učenika na interakciju te kako zadržati interakciju ako je učenik s poremećajima iz spektra autizma započne.
  • Nikada ne prisiljavajte neke učenike na uloge vršnjačkog pomagača ili prijateljstvo. Nekim učenicima u početku može biti teško prihvatiti, ali redovitim informiranjem i normaliziranjem teškoće možemo pobijediti njihovu nelagodu i/ili strah koji osjećaju. Učenici će sami odabrati kada su spremni družiti se i pomagati učeniku s teškoćama.

Ovo su samo neki od mogućih rješenja i savjeta. Svaki učitelj, pedagog, edukacijski rehabilitator ili stručni suradnik najbolje poznaje razred s kojim radi te će navedene savjete prilagoditi svojim učenicima.