O meni

Martina Boričić Martić, mag.rehab.educ.

Vi i vaše dijete zaslužujete najbolje

Pružiti djetetu sve što treba i kada treba želja je većine roditelja.

Lutanje između traženja dijagnoze i odgovora na izazove roditeljstva iscrpljujuće je i frustrirajuće za obitelj.

Neka Marta i Martina budu dio vašeg puta na kojem će te zajedno prelaziti prepreke i hodati prema cilju.

Moja iskustva

Završila sam Edukacijsko rehabilitacijski fakultet i stekla zvanje magistre edukacijske rehabilitacije 2012. godine. Baš te 2012. počela je i moja profesionalna avantura u jednoj osnovnoj školi u Vukovaru na radnom mjestu učitelje edukacijskog rehabilitatora. Baš to radno mjesto, učitelja edukacijskog rehabilitatora, dominantno je u mom profesionalnom životu posljednjih 10 godina, mijenjale su se samo škole ili centri.

Paralelno s poslom u školi radila sam i volontirala u različitim udrugama za podršku i pomoć djeci s teškoćama u razvoju, uglavnom na poslu individualne edukacijsko rehabilitacijske podrške.

Tražeći nove spoznaje i edukacije 2018. godine upisujem edukaciju iz područja terapije igrom kod Sanje Ivanušević Grgas i Maje Bonačić i to značajno mijenja smjer moga rada i razmišljanja.

Na obitelj i dijete s teškoćama počinjem gledati holistički i u smjeru značajnijeg poticanja emocionalnog i socijalnog razvoja. Obitelj i interesi djeteta postaju središte od kojeg započinje terapijski proces.

I znam, neki od nas jedva dočekaju, a neki od nas jedva prebole, malena djeca jednom postanu školarci! Razumjevši kako je svijetu školaraca potrebna podrška, počinjem razvijati programe za učitelje kojima je cilj kreiranje sadržaja i programa koji će olakšati obrazovanje djece s teškoćama u sustavu.

Završila sam brojne edukacije između kojih izdvajam; edukaciju neurofeedback treninga, edukacije Centra za cjeloživotno obrazovanje Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta ( Razvojni profili djece od 0 do 7 godina, Poticanje komunikacijskih i socijalizacijskih vještina djece s teškoćama), edukaciju terapije igrom te edukacije primjene terapije igrom kod djece s poremećajima iz spektra autizma.

Moj pristup

Moje zanimanje je, prije svega, edukacijski rehabilitator i poslije toga slijede učiteljica, terapeut i praktičar terapije igrom u superviziji.

Dugo sam se u terapiji borila sa svojim ulogama.

Borba uloga edukacijskog rehabilitatora, onog koji je direktivan, koji vodi i koji „najbolje zna“, i uloge terapeuta – praktičara terapije igrom koji slijedi, prihvaća i nježno vodi.

Sve dok nisam shvatila kako je borba uzaludna i spojila obje uloge. Pustila sam obje uloge neka djeluju prema djetetu, roditelju ili učitelju i rezultat je došao. Trenutak kada je prestala borba uloga, a započelo djelovanje onog najboljeg iz oba smjera započeo je rast mojih klijenata i moj osobni rast.

Za svoj pristup volim reći kako je podržavajući s mrvicom direktivnosti. Baš onako kako treba djeci s razvojnim i drugim teškoćama kako bi ostvarili puni potencijal.